Dogovor

Vrijeme je takozvanog Andropovljevog čišćenja *, u zatvoru u maloj republici Sovjetskog Saveza. Bivši ministar lake industrije se upravo vratio sa unakrsnog ispitivanja. Njegovo ime je Burjak. On čeka suđenje u svojoj samici i sada je nervozan. Njegov bivši zamjenik je takođe zatvorenik u istom zatvoru.

"Taj kučkin sin je priznao da je mito prosljeđivao meni", ministar mrmlja za sebe. "Kakav idiot! On tone, i vuče me sa sobom. Taj gad ima više od pedest krivičnih prijava, a ja imam samo dvije... Sad će mi biti još teže da se iščupam iz svega ovoga..."

Ministar nervozno korača uzduž i poprijeko. Jedna od stvari koja ga izluđuje u zatvoru je radio. Nalazi se visoko na zidu, i ne može ga dohvatiti da smanji jačinu zvuka. Može samo da traži od stražara da ga uključi ili isključi; nema treće opcije. Ponekad čeka danima da stražar učini nešto sa radiom. Kad je uključen, trešti preglasno, a kad je isključen - kao sada - prijeteća tišina je još gora. Ona u njegovim ušima stvara takav zloslutan pritisak da Burjak počinje da lupa u vrata, tražeći od stražara da mu ponovo uključi radio.

Zadnjih nekoliko dana radio je podešen na neku seosku stanicu. Najveći dio vremena na programu su samo poljoprivredni izvještaji. Radio monotono bruji, proklamujući o žetvi i vremenu, centnerima **, hektarima, pšenici. Ima mnogo toga da se kaže o cvekli, i crvenoj i bijeloj. Svaki put kad radio spomene cveklu, ministar se trgne. Njegovo ime, 'Burjak', znači upravo 'cvekla', i ministru se čini da radio govori o njemu.Otkad je uhapšen, spomen njegovog imena u vijestima ne obećava ništa dobro, i budućnost ga plaši.

Nemoguće je čitati, jer je jedna lampa previše mračna, a druga je previše sjajna. Čak i kad bi svijetlo bilo pogodno, svejedno ne bi mogao da čita, zbog radija i vaški. Vaške su najgora stvar u njegovom novom životu zatvorenika. Nikad ranije nije vidio te sitne parazite, i Burjaka bi vaške u normalnim uslovima asocirale samo na prošla vremena tifusa i kolere.

Ovdje u zatvoru je došao do užasnog saznanja da su vaške njegovi savremenici, i sada žive u njegovoj odjeći. Kakav strahotan sunovrat za čovjeka koji je nosio bijela odijela i nikad nije podigao bilo šta teže od ministarske torbe! Najveći dio vremena Burjak provodi hvatajući te male krvopije. Ponekad ih ne nađe dan ili dva, i pomisli da ih se konačno otarasio, ali ih onda iznova pronalazi. Tijelo počinje da ga svrbi, i pomisao na neiskorjenivost tih parazita ga baca u duboko očajanje.

Stražari prodaju losion protiv vaški, ali on ne pomaže. Prodaju takođe i kremu za ublažavanje svraba, ali svaki put kad je Burjak utrlja u kožu, ona jedino pretvara svrab u probadajući bol. Ovo predstavlja razjarujući đavolov izbor kad su ugrizeni intimni djelovi tijela.

Prije nedjelju dana je teško prehladio i morao je provesti nedjelju dana u svojoj ćeliji. Nedjelju dana nije vidio nijedno od tih odvratnih malih stvorenja. Ministar je likovao, misleći da je konačno uspio da se otarasi vaški. Ali prerano je slavio pobjedu. Kad se oporavio dovoljno da je mogao napustiti ćeliju radi šetnji i ispitivanja, uskoro je otkrio da su se proklete životinje vratile.

Od samog početka ga je iritiralo što straža ne čini ništa da smanji populaciju vaški, ali sada mu pada na um da bi ih stražari mogli ubacivati u ćelije. "Mora da kopilad imaju neku tehnologiju", mislio je, "moram pričati sa stražarom". Burjak je prišao vratima i snažno pokucao. Za manje od minuta ugledao je mongoloidno lice stražara kroz uzani prorez za dodavanje hrane.

"Dragi druže, imate li nekoliko minuta da popričamo kao čovjek sa čovjekom?", pita ministar. Stražar je blago nagnuo glavu. "Ovaj zatvor je mučenje za mene", kaže Burjak. "Jako osvjetljenje, glasan radio i vaške su frustrirajući. Prije samo nekoliko mjeseci, bio sam u Havani, u bijelom odijelu, pušio sam cigare i ispijao rum. Bio sam u društvu prelijepih žena... ali život je načinio nagli zaokret, i sad sam ovje, s radiom i vaškama. Sad moram da kupujem supu, losion i kreme od Vas..." Stražar ga je sada gledao s intenzivnim interesovanjem.

"Morate zaraditi nešto novca prodajući te stvari", nastavlja Burjak. "To je u redu, i ja nemam ništa protiv tih malih puteva sticanja zarade, posebno kad snabdijevate zatvorenike uslugama i stvarima kako bi naš život ovdje učinili nešto lakšim".

Stražar se smješka. Činjenica da mu se ministar lično obraća na tako učtiv način, prija stražaru. Tako visoki zvaničnici obično govore zapovjedničkim tonom, čak i u zatvoru, ali ovaj je drugačiji.

Burjak nastavlja da ga pritiska: "Moram priznati da sam i sam poslovni čovjek i razumijem da put do uspješnog posla nije bez nekoliko krivina. Da biste povećali prodaju svojih losiona možda tu i tamo morate takođe i da besplatno podijelite vaške..."

Osmijeh nestaje s lica stražara, i on sada izgleda zbunjen, kao da ne razumije o čemu Burjak govori.

"Ne želim da Vas optužujem zbog toga ni na koji način, a Vaše zalihe su vrijedne. Glavni poslovni princip je da ako želiš da požanješ, treba da posiješ. Mislim, ako želite da prodajete losione i sapune, tada morate i da održite populaciju vaški u životu."

Izraz na stražarevom licu se promijenio u čak više razumijevajući, i on sad očigledno osjeća kako ministar u njemu vidi inteligentnog čovjeka, jednakog sebi, i ta ideja snažno utiče na njega. "Svaki put ima krivine", priznaje stražar, osmjehujući se.

Burjak se naginje ka vratima, kao da želi da se približi stražaru, koji radi to isto sa druge strane.

"Hajde da pričamo otvoreno, jer smo obojica poslovni ljudi, i vjerujem da možemo eliminisati krivine, s obzirom da nam one nijesu od koristi", šapuće Burjak. "Želim da prestanete da ubacujete vaške u ovu ćeliju, i da izvršite njenu potpunu dezinfekciju. Evo dogovora: platiću Vam sto rubalja, a Vi sačuvajte male životinje za nekog drugog".

"To se može izvesti", kaže stražar, i stavlja u džep novčanicu od sto rubalja koja se pojavila iz proreza za hranu.

"Možda takođe možete smanjiti i jačinu tona radija?", pita Burjak.

"Možemo i to da riješimo", kaže stražar.

"Dragi druže, Vi ste prijatni za saradnju", kaže ministar. "Pružam Vam ruku, zadovoljstvo je raditi s Vama." Dva čovjeka se rukuju kroz prorez, kratko se pogledujući u oči.

Burjak razmišlja za trenutak, i kaže: "Mogu Vam dati još sto rubalja, ako preraspodijelite moje sledovanje tih malih krvožednih stvorenja mom bivšem zamjeniku. Njegova ćelija je u suprotnom krilu."

= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =

* - Godine 1982, Jurij Andropov je izabran za Generalnog sekretara Komunističke partije Sovjetskog Saveza. Kao prvi bivši rukovodilac KGB-a koji je postao Generalni sekretar, učinio je očajnički pokušaj da smanji korupciju. Tokom "Andropovljevog čišćenja", zatvori Sovjetskog Saveza su bili puni zvaničnika, profitera i svih vrsta švercera, od kojih su hiljade pogubljene. (primjedba autora). Povratak na tekst.

** - Centner, jedinica za masu u nekim evropskim zemljama, iznosi 50 do 100 kg (primjedba prevodioca). Povratak na tekst.