Drugi dio putopisa kroz napuštenu zemlju.
Černobiljski žurnali
Ovo je najviša zgrada u gradu. Na dan katastrofe, mnogi ljudi su se okupili na njenom krovu da vide divan blješteći oblak iznad nuklearne elektrane.
I mi se penjemo na krov ove zgrade.
Vrata lifta su ostala zauvijek otvorena.
Neko nije uzeo svoju poštu. Nekoliko pisama i aprilski primjerak magazina "Lov i ribolov". Možda je bio izvan grada. I nije se nikad vratio.
Osjećanja iskazana na ovome zidu su "Vovik + Tanja = ljubav". Čovjek se pita jesu li preživjeli. I ako jesu, gdje su sad. Možda će naići na ovaj sajt, vidjeti ovu sliku i sjetiti se srećnijih dana.
Ovaj čovjek nikad nije dobio svoje novine. Vijesti u njima su odjednom postale beznačajne. Kalendar pokazuje da je subota, 26. april, bio poseban dan. Sudeći po stvarima koje je ostavio pored vrata, volio je ribolov. Nedjelje i godina na ovom kalendaru su crvene boje, i sad su izblijedjeli.
Možda je otišao na pecanje i nikad se nije vratio. Pitam se kako li se osjećao. To je kao da vam je život presječen na dva dijela. U jednom su vaše papuče još uvijek ispod kreveta i slike prve ljubavi na klaviru... u drugom ste vi sami, vaša sjećanja i štap za pecanje.
Na krovu
"Neka niko s krova kuće ne silazi da uzme bilo šta iz kuće. Neka se niko ko je u polju ne vraća da uzme svoj ogrtač. O kako li će tih dana biti teško trudnicama i dojiljama!" (Evanđelje po Mateju, 24)
Pitam se da li je Matej govorio o ovom krovu... Mora da sa ovog mjesta sjajni oblak iznad reaktora bijaše šokantan prizor.
Stajati na vrhu najviše zgrade u praznom gradu budi osjećaj da ste potpuno sami na svijetu - kao što ovaj grad i jeste.
Zovu ga gradom u kome vrijeme stoji. Možda zato što satovi ovdje ne mjere vrijeme - oni mjere nivo radijacije.
Telefoni ne rade. Mobilni takođe.
Dan nakon nesreće, sa ovog mosta se pružao dobar pogled na zjapeću pukotinu u reaktorskom postrojenju, razorenom u eksploziji. Mnogi radoznali ljudi su pohrlili ovdje da gledaju, i bili okupani bujicom smrtonosnih x - zraka, koji su pobjegli iz usijanog srca reaktora.
Ovo je ostalo od plivačkog bazena "Azure"
A Betovenova "Mjesečeva sonata" leži izgažena u jarku...
<<- Prethodna stranica | Sljedeća stranica ->> |