Pripjat, Avetinjski Grad

Nakon 4 kilometra, dolazimo na kapije Avetinjskog Grada. Pripjat je osnovan 1970 i nalazi se 4 km sjeverno od reaktora. Tu je živjelo 48.000 ljudi koji su voljeli svoj grad. Godine 1986, to je bilo moderno mjesto, sa zelenilom i prijatno za život.

Ovaj grad bi mogao biti atraktivan za turiste. Neke turističke kompanije su pokušale da organizuju ture u ovaj grad, ali je prva grupa turista otkrila da da je tišina obeshrabrujuća i potpuno avetinjska. I jeste. Platili su 1.200 kruna za dvosatnu ekskurziju, a poslije 15 minuta su samo željeli da da se probiju u spoljašnji svijet. Tišina je ovdje zaglušujuća.

Ovo je prebivalište gradske straže.

Na prvi pogled, Avetinjski Grad izgleda kao i svaki normalan grad. Tu je taksi stanica, piljara, nečiji oprani veš visi na balkonu i prozori su otvoreni. Ali onda vidim slogan na zgradi: ”Lenjinova partija ce nas voditi do trijumfa komunizma”... i shvatam da su ti prozori otvoreni proljeću aprila 1986.

Mnoge građevine nijesu bezbjedne zbog sklonosti padu, ili imaju zarobljene džepove intenzivne radijacije. Postoje mjesta na koja se niko ne usuđuje da ode. Takva mjesta su Crvena šuma i gradsko groblje. Ljude koji su tamo sahranjeni, rođaci ne mogu obići, jer je, osim ljudi, tamo pokopano i prilično radioaktivnog grafita iz srca reaktora. To je jedno od najotrovnijih mjesta na Zemlji.

Prodavnica motocikala

Možda nije teško pogoditi da je ovo prvo mjesto koje bih željela da posjetim. Motociklistička posla.
Nema prodavnice motocikala koja bi mogla preživjeti ovakvu katastrofu.

Ovo je etiketa za motocikl “Čezet”, sa 26 konjskih snaga i 343 cm3. Cijena: 1.050 rubalja. Čezet! To je bio prava mašina iz snova za sve mlade motocikliste u Sovjetskom Savezu. Sjećam se da sam kao školarka visila ispred izloga s gomilom loših dječaka i buljili smo kroz staklo u prodavnicu motocikala... sanjajući šta bismo sve mogli uraditi s motociklom od 26 konjskih snaga, jer je djedov osakaćeni dinosaurus imao samo 15 ponija, ali kako bismo, dođavola, ikad u ovom životu to mogli sebi priuštiti?! Tada je prosječna mjesečna plata bila svega 180 rubalja.

Kad je gradska sirena utihnula u nedjelju ujutro, pokazao se rezultat masovne panike. Dok je policija naokolo svakoga evakuisala, banke, pa čak i zlatare, su prošle prilično neopaženo, ali ova prodavnica je ispražnjena u roku od nekoliko sati. Policija je počela hvatati pljačkaše u maju, kad su se radioaktivni televizori pojavili u založnim prodavnicama u Kijevu.

Ovo je hotel Palisja. Palisja je ime oblasti u kojoj se nalazi Černobilj.

Eto nas na recepciji najvećeg hotela u Avetinjskom Gradu, a u mojoj glavi stihovi “Hotela Kalifornija”.

U ovoj sobi drveće raste iz kamenog poda.

Ovo je svečana sala. Korišćena je za vjenčanja, proslave rođendana i poslovne koktele. Ovdje ima više znakova života nego bilo gdje drugo u Avetinjskom Gradu.

U Avetinjskom Gradu je bezbjedno biti na otvorenom vazduhu. Prava opasnost leži u kućama. Čovjek mora biti posebno oprezan u kućama sa otvorenim prozorima koji gledaju prema nuklearnoj elektrani. Krenuti u takvu šetnju bez uređaja za detekciju radijacije je isto kao hodati minskim poljem na skijama.

Sva vrata su otvorena da bi se umanjio rizik. A kroz vrata se vidi udaljeni eho života kakav je nekad ovdje bio...

<<- Prethodna stranica Sljedeća stranica ->>
   
comments powered by Disqus